{"id":6684,"date":"2026-04-15T18:54:29","date_gmt":"2026-04-15T18:54:29","guid":{"rendered":"https:\/\/studiomix.hr\/?post_type=portfolio&p=6684"},"modified":"2026-04-15T18:54:35","modified_gmt":"2026-04-15T18:54:35","slug":"zajednica-u-stalnom-nastajanju","status":"publish","type":"portfolio","link":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/portfolio\/zajednica-u-stalnom-nastajanju\/","title":{"rendered":"Zajednica u stalnom nastajanju"},"content":{"rendered":"

Nekada\u0161nji atelje kipara Josipa Koprive danas \u017eivi kao prostor otvoren razli\u010ditim programima u kojima se bri\u0161u granice izme\u0111u stvaranja, susreta i dru\u017eenja.<\/h2>\n\n\n\n

pi\u0161e:<\/p>\n\n\n\n

Eliana Katarina Poli\u0107<\/p>\n\n\n\n

Hvala: https:\/\/kulturpunkt.hr\/tema\/zajednica-u-stalnom-nastajanju\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

\"\"\/<\/figure>\n\n\n\n

Prostor Kopriva<\/a> prona\u0161la sam jednog nedeljnog popodneva kada mi je grad bio preglasan, a  izlozi su reflektovali svetlost kasnog sunca. Izme\u0111u gradske buke, tramvaja i u\u017eurbanih prolaznika stoje vrata koja ne insistiraju da budu prime\u0107ena. Na staklu je zalepljen broj telefona i re\u010d: Orlanje<\/em>. Ulazi se pozivom. Vrata mi brzo otvara Judita<\/strong>, voditeljica programa i Udruge Orla<\/a>, i zajedno idemo hodnikom do zavese iza koje grad naglo utihne. Ulazak u drugi ritam prime\u0107uje se ve\u0107 u prvoj sobi kojom dominira drvo \u2013 ru\u010dno izra\u0111eni bar, visoke stolice i klupe \u2013 dok prisutnost ljudi odaju jakne i cipele ostavljene ispred vrata slede\u0107e prostorije.<\/p>\n\n\n\n

Otvaranjem vrata ulazim u veliki prostor koji deluje kao dnevni boravak. Pogled mi se odmah hvata za goru\u0107u vatru, kamin na kraju prostorije i muzi\u010dare koji polako tra\u017ee zajedni\u010dki ton.<\/p>\n\n\n\n

Zidovi su prekriveni apstraktnim reljefnim slikama u velikim formatima, muralima sa \u017eivotinjama, ogledalom sa drvenim dodacima i drvenim policama sa izradjenim artefaktima. U manjoj, skoro skrivenoj sobi neko \u0161ije rokovnike, u uglu se razgovara, instrumenti kru\u017ee me\u0111u rukama prisutnih, a od pi\u0107a se slu\u017ei \u010daj. Odmah uvi\u0111am kako prostor deluje kao pokreta\u010d odnosa, razgovora, prisutnosti i eksperimentisanja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
FOTO: ArtLab Kopriva \/ Facebook<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Od ateljea do prostora susreta<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Prostor je oblikovao kipar i drvorezac Josip Kopriva.<\/strong> Naime, on ga je koristio kao svoj atelje, dom, galeriju i radionicu. Deo \u017eivota proveo je na putovanjima i u\u010denjima u inostranstvu, otkrivaju\u0107i razli\u010dite zajednice van urbanih sredina, \u017eive\u0107i na margini dru\u0161tva. Poseban utisak na njega ostavio je Brazil, gde je proveo du\u017ee vreme. Tamo je, iz neznanog razloga, u jednom trenutku zavr\u0161io i u zatvoru gde je usavr\u0161io zanat obrade drveta. Nakon toga se vratio u Zagreb i krenuo sa radom u prostoru na Ilici broj 196. <\/p>\n\n\n\n

Od Jasmine Trampeti\u0107<\/strong>, dana\u0161nje voditeljice prostora, saznajem da je Kopriva bio poznato lice u gradu, da je \u010desto organizirao okupljanja i imao \u017eelje da se prostor jednog dana pretvori u kulturni centar. Tragovi Brazila prisutni su i kao inspiracija u njegovim radovima, ali i u samom prostoru ateljea. \u010cak i kada sam ga posetila dok je bio prazan, prostor je zra\u010dio toplinom koju stvaraju drvo i reljefni detalji koje je Kopriva oblikovao.<\/p>\n\n\n\n

Prostor nije projektovan kao kulturni centar ve\u0107 je rastao organski, kao produ\u017eetak umetni\u010dke prakse kipara Josipa Koprive. Reljefi velikih formata, murali, ru\u010dno izra\u0111eni name\u0161taj i detalji koji povezuju prostorije bez jasne linearne logike i danas nose trag njegove ruke. Na tavanu su ostali radovi u nastajanju, fotografije, alat i njegov radni sto pun magazina u kojima su objavljivana njegova dela. Kao da proces nikada nije u potpunosti zaklju\u010den.<\/p>\n\n\n\n

Nakon njegove smrti atelje nasle\u0111uje sin Ivan<\/strong>, koji se tako\u0111e bavi kiparstvom i sukreira prostor. Danas, zajedno sa Jasminom koja vodi programske aktivnosti, brine o prostoru i doprinosi tome da Koprivino nasle\u0111e i dalje \u017eivi kroz nove sadr\u017eaje i susrete. Umesto da ostane samo memorijalni atelje, prostor Koprive tako postaje otvorena struktura \u017eivog habitusa koji i dalje nosi trag rada svoga autora. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
FOTO: ArtLab Kopriva \/ Facebook<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u017divi odnosi, suradnja i razmjena<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Jasmina Trampeti\u0107, sa kojom sam razgovarala o funkcionisanju prostora, njegovoj istoriji i sada\u0161njim praksama, odrasla je u istoj zgradi i Koprivu poznaje iznutra, ne samo kao kulturni prostor, ve\u0107 i kao deo svakodnevnog kom\u0161ijskog \u017eivota. Dok je bila mla\u0111a, provodila je vreme u ateljeu, \u010dak je jedno vreme boravila u sobi na njegovu spratu. Njena povezanost sa mestom se odra\u017eava gotovo biografski. Nakon Koprivine smrti, u bliskoj saradnji sa njegovim sinom, gotovo prirodno je preuzela brigu o prostoru i nastavila da ga razvija kroz \u017eive odnose, saradnju i razmenu.  <\/p>\n\n\n\n

Vo\u0111eni \u017eeljom da prostor ne ostane zatvoren u privatnoj sferi, od 2006. godine kre\u0107e njegovo sistemsko otvaranje javnosti. Jasmina, koja dolazi iz plesne pozadine, pokre\u0107e prve programe \u2013 plesove, koncerte, radionice i razli\u010dita neformalna okupljanja. Nakon nekoliko godina kontinuiranog rada, Kopriva je nakratko utihnula zbog nedostatka organizacione i kolektivne podr\u0161ke. Jasmina se u me\u0111uvremenu povukla iz aktivnog rada, ali je prostor ponovo otvorila pre nekoliko godina u novom obliku, pod nazivom ArtLab Kopriva.<\/p>\n\n\n\n

Prostor je nedavno obnovljen, a program se postepeno \u0161iri i razvija<\/a>. Danas u njemu deluje nekoliko udruga koje svojim aktivnostima doprinose programu, dok je njegovo delovanje podr\u017eano od strane grada kroz kori\u0161\u0107enje prostora i donacije. Organizacija nije hijerarhijski strukturisana \u2013 Jasmina ima koordinacijsku ulogu i otvara prostor razli\u010ditim inicijativama, eksperimentu i raznolikim praksama.<\/p>\n\n\n\n

Plesovi i koncerti i dalje \u010dine okosnicu programa, ali se njegov raspon \u0161iri. Kopriva danas funkcioni\u0161e i kao prostor za zvu\u010dne eksperimente i neformalno muzi\u010dko u\u010denje, de\u010dje kampove tokom praznika, ro\u0111endanska okupljanja i programe koje organizuju razli\u010diti kolektivi. Prostor je ujedno otvoren i za individualni rad \u2013 uz donaciju, mogu\u0107e je koristiti ga za rad na sopstvenim projektima, samostalno ili u saradnji s drugim korisnicima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
FOTO: ArtLab Kopriva \/ Facebook<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Fleksibilna struktura otvorena eksperimentu<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Moj prvi susret sa ateljeom bio je upravo na Orlanju, programu koji organizuje Udruga Orla<\/a>. Kolektiv je nastao 2024. godine kroz festivalska poznanstva i \u017eelju za zajedni\u010dkim radom, a nakon niza doga\u0111anja u prirodi u Hrvatskoj i Sloveniji potra\u017eili su prostor u Zagrebu koji bi omogu\u0107io kontinuitet aktivnosti tokom godine.<\/p>\n\n\n\n

Judita Gracin, koja mi je i otvorila vrata Koprive, obja\u0161njava mi kako im se ovaj prostor nametnuo kao prirodan izbor: \u010dim je osetila njegovu toplinu i potencijal, znala je da \u017eeli tu da raste sa svojom zajednicom. Orlanje<\/em>, koje se danas odr\u017eava jednom mese\u010dno, kombinuje koncerte, radionice i neformalna dru\u017eenja, a do sada je odr\u017eano pet izdanja. Program se prilago\u0111ava prostoru i u\u010desnicima \u2013 mala soba koristi se za radionice ili odmor, dok kamin ostaje sredi\u0161te muzi\u010dkih okupljanja, a ostatak prostora otvoren za ples, slu\u0161anje i razgovor.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u programima koje sam posetila izdvaja se i Startni ton<\/em><\/a>, projekt koji daje priliku kreativnog rasta i izra\u017eavanja mladim bendovima. Izvo\u0111a\u010di su delili prostor sa publikom bez formalnih uloga i jasne podele izme\u0111u izvo\u0111a\u010da i gledalaca. Nakon koncerata usledio je jam session <\/em>u kojem su se muzi\u010dari smenjivali, a deo publike spontano se uklju\u010divao. Takva otvorena struktura omogu\u0107ila je izvo\u0111a\u010dima da eksperimenti\u0161u, a ujedno je dodatno razgradila granice i produbila ose\u0107aj slobode i zajedni\u010dkog kreativnog stvaranja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
FOTO: ArtLab Kopriva \/ Facebook<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Zajednica definirana prisutno\u0161\u0107u<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

ArtLab Kopriva ne funkcioni\u0161e kao institucija, niti kao klasi\u010dan klub. Ona je pregovor izme\u0111u privatnog i javnog, izme\u0111u centra grada i njegove margine. U tom me\u0111uprostoru nastaje zajednica definisana prisutno\u0161\u0107u, a ne identitetom. Energija koju je Josip Kopriva stvorio i koja i dalje oblikuje praksu prisutnih, omogu\u0107ava prostoru da se stalno razvija i prilago\u0111ava novim idejama.<\/p>\n\n\n\n

Kopriva u tom smislu nije samo arhitektura ili program, ve\u0107 prostor koji se stalno menja kroz susrete, saradnje i nove inicijative. Ne odbacuje grad, ali mu ne pripada u potpunosti. Ljudi se okupljaju oko prostora koji im dozvoljava da budu iskreni i bez maski. To je mo\u017eda i najradikalnija gesta u savremenom gradu: stvaranje mesta koje ne tra\u017ei da se uklopi, ve\u0107 da se do\u017eivi.<\/p>\n\n\n\n

Tekst je nastao u sklopu programa Kulturpunktove novinarske \u0161kolice.<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekada\u0161nji atelje kipara Josipa Koprive danas \u017eivi kao prostor otvoren razli\u010ditim programima u kojima se bri\u0161u granice izme\u0111u stvaranja, susreta i dru\u017eenja. pi\u0161e: Eliana Katarina Poli\u0107 Hvala: https:\/\/kulturpunkt.hr\/tema\/zajednica-u-stalnom-nastajanju\/ Prostor Kopriva prona\u0161la sam jednog nedeljnog popodneva kada mi je grad bio preglasan, a  izlozi su reflektovali svetlost kasnog sunca. Izme\u0111u gradske buke, tramvaja i u\u017eurbanih prolaznika…<\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":6685,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"portfolio_category":[],"portfolio_tag":[],"class_list":["post-6684","portfolio","type-portfolio","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/portfolio\/6684","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/portfolio"}],"about":[{"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/portfolio"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6684"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/portfolio\/6684\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6687,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/portfolio\/6684\/revisions\/6687"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6685"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6684"}],"wp:term":[{"taxonomy":"portfolio_category","embeddable":true,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/portfolio_category?post=6684"},{"taxonomy":"portfolio_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/studiomix.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/portfolio_tag?post=6684"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}